Žitarice
Više vlakana, manje kalorija

Ekološki uzgojene žitarice sadrže bolje uravnotežene hranjive sastojke, osobito ako je riječ o cjelovitim žitaricama. S druge strane, upravo cjelovite namirnice mogu biti značajan nositelj toksina iz kemikalija koje se koriste u konvencionalnom uzgoju.
Primjerice, u današnje vrijeme sve je učestalija alergija na pšenicu, točnije njezin sastojak gluten, poznata kao celijakija najvjerojatnije je posljedica toga što je upravo pšenica iznimno tretirana žitarica. Osim toga, u samom procesu proizvodnje kruha i drugih proizvoda od pšenice i pšeničnog brašna koristi se mnogo kemikalija.
Naravno, da biste uopće izvukli bilo kakvu korist od konzumiranja žitarica, neovisno o načinu na koji su uzgojene jest da birate isključivo cjelovite žitarice. Naime, ljuska je nutritivno najbogatiji dio žitarica. Svi oblici vitamina B, najvažnijeg vitamina za mozak i živčani sustav te dobro raspoloženje, kao i minerali te vlakna nalaze se u ljusci žitarica. No, žitaricama iz konvencionalnog uzgoja ni ljuska ne pomaže u podizanju kvalitete. Naime, kao što je ranije spomenuto, kemikalijama tretirano tlo biljku ne opskrbljuje mineralima, osobito kalcijem i željezom. Procesirane žitarice, dakle one koje nisu cjelovite lišene su vlakana, kalcija, željeza, balastnih tvari i vitamina, pa tako postaju prazna hrana, gole kalorije bez nutritivne vrijednosti. Valja znati da su bijelo, rafinirano brašno i rafinirane žitarice zapravo čisti škrob, čiji se višak metaboličkim procesima u našem organizmu pretvara u masnoću. Tako se može objasniti ponekad visoka razina masnoća u krvi kod osoba koje u pravilu izbjegavaju masnu hranu. S druge strane, cjelovite žitarice uzgojene na ekološki način opskrbljuju naše tijelo vlaknima koja reguliraju probavu, čiste crijeva te na sebe vežu toksine koji se tako izbacuju iz organizma. Uz vitamine, minerale i ostale nutrijente to žitarice čini namirnicama kojima je mjesto u samom dnu piramide uravnotežene prehrane. Drugim riječima, one zaslužuju najveći udio u našoj prehrani.

Ulja

Kod proizvodnje ulja nije nevažno na koji je način uzgojena biljka od koje se ono dobiva. Konvencionalni uzgoj biljke znatno umanjuje kvalitetu ulja čineći ga siromašnijim nezasićenim masnim kiselinama. Ulje od takvih sjemenki ili plodova obiluje nezdravim, zasićenim masnoćama, pa  termičkom obradom ono postaje još nekvalitetnije.
Primjerice, hladno prešano ulje maslina uzgojenih na ekološki način i nakon zagrijavanja bit će znatno kvalitetnije nego ulje dobiveno iz plodova drveta koje je tretirano kemikalijama.
Za ulje, dakle, vrijedi isto što i za voće, povrće i žitarice; raste li biljka na tlu zagađenom umjetnim gnojivima i uz upotrebu pesticida i drugih kemikalija, i konačni će proizvod biti siromašan hranjivim tvarima te zagađen toksinima.